S vrha Mosora Josip Pejaković, sarajevski velemajstor glume,
ujedno i alternativni visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu
"Bosna je odvratna predivna zemlja!
Bosna i Hercegovina je tragična država. Ona je čudo zato što u njoj egzistiraju samo tri zanimanja:
Bošnjaci, Hrvati i Srbi!"
Vidio sam da mladi i stari u publici plaču dok s pozornice govorite
u svojoj monodrami „On meni nema Bosne”: “Kako
bolan nema Bosne, a Neretva huči, kako
bolan nema Bosne, a Miljacka teče, kako
bolan nema Bosne, a Sana ide. Ti misliš da
ona ne ide, ali sagni se, hajvanu, pogledaj,
ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Vrbas,
ide Bosna, ide Ukrina, ide Lašva. Svi oni i
one idu, a ti đe ćeš? Nemaš kud. Ide bolan
Ugar, u njega utiče Lonska, tu riba ima. Tu
si ti treb’o ribe fatat, a ne moju kuću rušit.
Ti si treb’o otić na onu Unu, zasjest s
komšijama i zapjevati ‘Ah meraka u večeri
rane’, a ne se fatat granata i djecu po gradovima
ubijat. Sram te bilo!”
- Plaču ljudi jer znaju kako im je nekad
bilo, a kako im je sad. Bježe ljudi u prošlost
zato što danas grozno žive. I onda to
fukare zovu – jugonostalgijom! Žele da
izbrišemo gumicom ono što smo bili, žele
da izbrišemo gumicom godine, desetljeća
radosti, sreće, lijepog života. Rodio sam se
i živio u puno većoj državi od Bosne i Hercegovine, u kojoj sada
živim. I tjeraju me da budem sretan ovdje. A ja ne mogu biti
sretan jer znam da živim i da ću umrijeti u zlu koje još nije viđeno,
u mržnji, nepoštovanju i preziru kakvi se ne pamte. Svima
nam je, osim fukarama, koji nikad ništa nisu vrijedili, a sad su
izašli na površinu, bilo bolje. Sad je samo njima dobro. I sad ja
moram biti sretan da sam ovdje nitko i ništa. I govore mi da sam
jugonostalgičar. Zato što ponirem u ono što sam bio, što sam
kao cijenjeni glumac osvojio. Onda sam dobio sve što glumac
može dobiti, a u ovoj mojoj jebenoj Bosni i Hercegovini dobio
sam samo – infarkt!
Unosni nacionalizam
•• Iz Vaših tekstova može se iščitati da se ne možete pomiriti s
raspadom bivše Jugoslavije...
- Bio bih budala da se ne mogu pomiriti
s raspadom države u kojoj sam rođen.
Pomirio sam se s tim da više nema moga
dobrog oca Ante i moje mile majke Danice.
Njih sam sigurno neusporedivo volio
više nego Jugoslaviju. Navikao sam se da
ih nema, pa kako se onda neću naviknuti
da nema Jugoslavije. Ali nitko mi neće
oduzeti pravo da prostor bivše Jugoslavije
doživljavam puno ljudskijim od ovoga u
kojem danas živim...
•• Žestoki ste kritičar skoro svega u Bosni
i Hercegovini...
- Bosna i Hercegovina je tragična država.
U njoj ne postoje liječnici, inženjeri, profesori,
pekari, učitelji, zidari... Ne. BiH je
čudo zato što u njoj egzistiraju samo tri zanimanja:
Bošnjaci, Hrvati i Srbi! To je pošast
od koje u cijelome svijetu boluje samo
moja Bosna i Hercegovina...
•• ... Vi ste Hrvat...
- Da, ja sam Hrvat, kršten, pričešćen, krizman. Sve sam kao katolik
uradio kad je to bilo vrijeme. A ne početkom devedesetih
godina prošloga stoljeća kao mnogi, mnogi “veliki Hrvati”. I
time što sam kazao da sam Hrvat, tu je kraj priče. Nema više.
Ne želim više o tome. Veliki glumac Ljuba Tadić je kazao na
početku ovoga groznog rata: “Ja sam Srbin po nacionalnosti, a
ne po zanimanju!” Gotovo, kraj priče, time je sve rečeno. Sve
ostalo je nacionalističko prokletstvo koje je stvorilo Hrvatine,
Srbende, Muslimančine. To je za njih vrlo profitabilno, oni su
taj svoj ekstra nacionalizam debelo unovčili svojim kriminalnim
S vrha Mosora Josip Pejaković, sarajevski velemajstor glume, ujedno i alternativni visoki
predstavnik za Bosnu i Hercegovinu
Bosna je odvratna predivna zemlja!
Bosna i Hercegovina je tragična država. Ona je čudo zato što u njoj egzistiraju samo tri zanimanja: Bošnjaci,
Hrvati i Srbi!
Zijah je čudo
•• Zijah Sokolović je čarobnjak koji na ex jugoslavenskim
prostorima, po meni, najbolje vlada zanatom. On je toliko
uradio na sebi koliko nije na desetke glumaca zajedno.
Njegove predstave su veličanstvene, on neprekidno
glumi, on se stalnim treninzima toliko usavršio da je to
fantastično. On je čudo!
Veliki Kusturica
•• Emir Kusturica je bio filmski redatelj desetljeća, veliko
je ime svjetskog filma. On je odavno priznati i poznati
građanin svijeta, a po njemu pljuju i udaraju oni koji se
ne snalaze ni u sarajevskoj ulici u kojoj žive. Oni nikad
neće biti ni građanin Sarajeva u koje su se doselili tko
zna odakle, a kamoli da će postići ono što je uspio veliki
redatelj Emir Kusturica.
FEBRUAR 2008 WWW.EUROPAMAGAZINE.INFO 21
intervju
radnjama...
Daleko iza Albanije
•• Zbog tih Vaših stavova zamjerali su vam Hrvati u Bosni. I u
Hrvatskoj!
- U Hrvatskoj sam bio nepodoban, u Srbiji sam bio ustaša, u BiH
su me se bojali jer, čujte ovo, imam veliki utjecaj... A ja sam uvijek
bio i ostao isti. Čovjek! I ništa drugo. Iščitao sam i izučio sve
najbitnije što pišu sve svete knjige svijeta. Izabrao sam ono što
piše u Kuranu, a tamo piše baš ovo: samo ono što daš drugome
je tvoje! I ja ne činim ništa osim toga. I zbog toga sam najbogatiji
čovjek na svijetu. Ali, to što radim nikome ne odgovara. Ja
sam i danas gladnoj, dobro ste čuli, gladnoj djeci negdje u bosanskoj
vukojebini odnio nekoliko paketa hrane. Da imaju što
jesti. Ajmo, gospodo političari, sa sve tri strane, dajte svatko od
vas pakete gladnim ljudima u Bosni i Hercegovini. Pa će ovo biti
zemlja sreće, a vi dobri ljudi. Ali vi to ne želite, vi želite producirati
sirotinju...
•• Zar se u BiH zaista gladuje?
- Da, gladuje se. Ima ljudi koji doslovno nemaju što jesti. I umiru
od tuge što im i djeca gladuju. A oni koji ovu državu vode u
propast nisu svjesni da su državu doveli daleko iza jedne Albanije.
I BiH nema šanse da ikad stigne Albaniju. Albanija je sad
uredna i uređena zemlja, a moja Bosna i Hercegovina!? A gdje je
nekad bila Albanija, a gdje mi...
Mržnja i zlo
•• Zar Europa i Amerika ne spašavaju Bosnu i Hercegovinu!?
- Bosne ima. I bit će je. Bosne o kojoj su pisali Ivo Andrić, Branko
Ćopić, Skender Kulenović... O kojoj piše Abdulah Sidran. Ništa
se u Bosni nije promijenilo, Bosnu nitko promijeniti ne može. Ali
Bosance treba promijeniti, Bosanci se mijenjaju... To je cilj Europe
i svijeta. I to je najveći genocid koji se čini danas u svijetu.
Kako od Bosanca možeš učiniti Slovenca? Nikako! A to se međunarodnim
terorom ovdje pokušava. I taj teror svijeta nad BiH
treba, po njima, trajati. Znaju oni i zašto treba trajati... Ima ovdje
mjesečnih plaća i od 50, 60 hiljada eura... Pa tko bi bio glup završiti
taj posao koji je tako unosan... I onda u tome mom bijesu
na cijeli svijet, zbog toga što mi uništavaju BiH, čujem jednog
Amerikanca kako kaže: Bosna je odvratna predivna zemlja! Čujte
to što kaže glupi Amerikanac... To je apsolutna istina o mojoj
državi...
•• Nekad se govorilo da su mladi snaga društva, da na njima
sve ostaje...
- A što to na mladima ostaje!? Mržnja i zlo! Čekaju te fukare sa
sve tri strane u BiH da mi stariji, koji pamtimo da je ne tako davno
bilo bolje od ovoga, pokrepamo. Pa da mladi, ne znajući da je
bilo puno bolje, prihvate ovo zlo kao najbolje rješenje. Nas vrijeme
gazi, na pozornicu dolazi mladež tih fukara koja je puno
opasnija od njih samih. Ta mladež ne zna istinu, nitko joj je ne
govori. Ta djeca su zatrovana permanentnom laži. Ne znaju što
je antifašizam, za njih je Tito najveći zlikovac kojega je svijet
ikad vidio. On je za njih tvorac svakog zla u svim državama koje
su nastale raspadom države koja je u svijetu bila netko i nešto.
Danas su na sceni oni koji slijede ideje poraženih iz Drugoga
svjetskog rata. Njihova istina se nameće kao prava istina...
Božji prostor
•• Često se obrušavate na vjere...
- Ne! Nikad na vjere. Samo na crkve i džamije. Na one poruke
pune mržnje i zla, koje su dolazile i dolaze iz džamija i crkava.
Ogromno je petljanje crkve i džamije u sve i svašta. Napravili su
ogroman poligon za klerikalni fašizam koji je prisutan svugdje.
To je bolest koja je započeta baš u crkvama i džamijama. Tamo
je započeta radikalizacija jednog, drugog i trećeg prostora, tamo
je rođena podjela na one koji nose križ, krst ili polumjesec sa
zvijezdom. Tamo upiru u mene i meni slične i govore kako smo
antikristi. Ja antikrist!? Zato što mislim da crkva i džamija ne
moraju biti jedino mjesto za molitvu. I da mi polupismeni pop
ili hodža treba biti posrednik s Bogom. I da me maltretira kako
je crkveni ili džamijski prostor Božji prostor. A tamo ništa lijepoga
i ljudskoga ne mogu čuti. To je najveća povreda vjere.
Odavno je veliki Henry Miller rekao: “Vjerujem u Boga, ali bez
posrednika!”.
•• Je li Vam zbog svih Vaših stavova glava bila u torbi?
- Ne mislim ja o tome. S tim da znam kako bi mnogi, mnogi rado
bili na mojoj sahrani. Još bi mi i govor držali. E, ali ja sam ih
zajebo. Napisao sam i snimio sam sebi posmrtni govor. Počinje
rečenicom: “Ko vam je dozvolio da dođete na moju sahranu!?”.
•• Jedno vrijeme govorili ste da ste alternativni visoki predstavnik
za BiH, poslije ste bili narodni visoki predstavnik za BiH...
- To je bio moj, ajmo tako reći, civilizacijski trik koji ovi glupani
nisu shvatili...
•• Imam jedan prijedlog: kako sam visok 204 centimetra, budući
da sam prošao cijelu Bosnu i Hercegovinu i da imam prijatelja
u BiH međunarodnim Bošnjacima, Muslimanima, Srbima, bi li
bilo dobro da mene predložite za visokog predstavnika u BiH?
- E, to bi za moju Bosnu i Hercegovinu bio spas!
Volim Šerbedžiju
•• Mnogi su mi zamjerili, čak i neki članovi moje obitelji,
kad sam 1992. godine zagrlio Radu Šerbedžiju, kad smo
zapjevali: neću da pucam u druga svog! Volim Šerbedžiju,
najvećeg hrvatskoga glumca. Pred kim da krijem da ga
volim i da ga silno cijenim. Pred bijedom i jadom koji mu je
osporavao da je najbolji. Samo zato jer je Srbin. Ne dam
na Radu, znam ga u dušu, znam koliko je velik čovjek. A
da je veliki glumac, to znaju i oni koji mu to ne priznaju...
I koji meni zamjeraju što kao Hrvat iz BiH kažem „uopšte“
umjesto „uopće“. I njima je veća uvreda kad me čuju da
kažem uopšte nego da im kažem: Gonite se u pet p...
materinih! Bijedno, jadno...
Нема коментара:
Постави коментар